U hrvatskome se jeziku pripadanje subjektu i objektu označuje povratno-posvojnom zamjenicom svoj.
Primjer: Uzeo sam svoju bilježnicu, Pogledaj u svoju knjigu, Odnijeli smo svoje stvari, Uzmite svoje torbe, a pogrešno je dakle: *Uzeo sam moju bilježnicu, *Pogledaj u tvoju knjigu, *Odnijeli smo naše stvari, *Uzmite vaše torbe.
Kada je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3. licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna zamjenica (njegov, njezin, njihov) razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica svoj.
Npr. rečenica: Marko ima njegovu knjigu, znači da Marko ima knjigu koja ne pripada njemu, nego pripada kojoj drugoj muškoj osobi, a rečenica: Marko ima svoju knjigu, znači da knjiga pripada Marku.
Kada je riječ o izricanju pripadanja 1. licu, osobito jednine, uporaba zamjenice moj umjesto zamjenice svoj dopuštena je u, npr. posvetama: Mojoj dragoj majci.