Sljedeći je pridjev u hrvatskom jeziku, a pridjevi, to znamo još iz osnovne škole, prate imenice, npr. sljedeći mjesec, sljedeći put, sljedeća stranica

Slijedeći je glagolski prilog sadašnji. Ne, nije tako komplicirano kao što izgleda. Evo primjera: Slijedeći taj trag, došli smo do kuće u šumi. Ovaj oblik može se zamijeniti i nekim drugim glagolskim oblikom, a da značenje ostane isto, primjerice: Kad smo slijedili taj trag, došli smo do kuće u šumi.

Ova dva veznika nisu ista. Pošto je vremenski veznik i zamjenjiv je s nakon što.

Primjer: Pošto smo stigli, skinuli smo kapute i sjeli za stol.

Budući da je uzročni veznik i stoji jedino na početku rečenice. Ako ga poželite staviti u sredinu, morat ćete ga zamijeniti s jer.

Primjer: Budući da nisi došao na vrijeme, počeli smo sastanak bez tebe.

Odnosno, s jer u sredini: Počeli smo sastanak bez tebe jer nisi došao na vrijeme.

Ovo nije neka mudrost, zar ne?

Koliko ovakvih grešaka svakodnevno vidimo u tisku, a pravilo je toliko jednostavno: sa se upotrebljava ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z i ž. Primjer: sa Šimom, sa sestrom, sa Željkom. Isto tako, sa se upotrebljava ispred riječi koje počinju suglasničkim skupovima ks- i ps-, odnosno gdje je drugi suglasnik s, š, z ili ž, npr. sa Ksenijom, sa psom, sa pšenicom i sl. i ispred izgovorno teških suglasničkih skupina (ne brinite, nije to atomska fizika :)  npr. sa mnom. Inače se upotrebljava prijedlog s (s tehnologijom, s predsjednikom i sl.) 

Koristi se uvijek zato što: Otišla sam kući zato što sam bila umorna.

Zato što zamjenjiv je s jer: Otišla sam kući jer sam bila umorna. 

Gdje - lokacija, točka, odnosno mjesto na kojem se trenutno nalazite. 

Primjer: Gdje ste sada (odnosno: gdje se nalazite)? - Evo nas kod Pere, upravo krećemo na put.

Kamo - odredište, odnosno cilj.

Primjer: Kamo idete? - Idemo do Pere.

Kuda - put kojim nekamo idete Primjer: Kuda idete do Dubrovnika? - Idemo preko Bosne i Hercegovine.

U pisanju datuma UVIJEK se upotrebljava druga opcija, primjerice:

Idemo na skijanje 14. siječnja sljedeće godine. 

Sveta tri kralja slave se 6. siječnja. 

Moj rođendan je 26. siječnja, priredit ću veliku zabavu.

Po istom ovom principu pišu se i ostali mjeseci: 14. veljače, 3. ožujka, 17. travnja, 21. svibnja, 26. lipnja, 19. srpnja, 1. kolovoza, 9. rujna, 10. listopada, 22. studenog(a), 15. prosinca.

I UVIJEK je tako.

Decimalna točka ne postoji, već se u decimalnim brojevima piše zarez bez razmaka među brojkama, npr. 7,5.

Katkad se, radi što bolje preglednosti, u velikim brojevima točkom odjeljuju tisuće od stotina, a zarezom milijuni od tisuća, i to bez razmaka između brojaka, npr. 15,575.500.

Umjesto zareza i točke obično se ostavlja prazno mjesto, npr. 15 575 500.

Radi je prijedlog i veznik kojim se izriče namjera i cilj radnje, a zbog je prijedlog i veznik kojim se izriče uzrok.

Primjer: Nisam napravio zadaću zbog toga što nisam imao vremena, ili Došao sam radi provjere stanja na svojemu računu.

U ovoj su rečenici dobro upotrijebljena oba prijedloga: Otišao je u Kanadu zbog neimaštine, a radi zaposlenja. Katkad nije posve jasno koji od tih prijedloga (veznika) treba upotrijebiti: npr. u natpisu Zatvoreno zbog/radi preuređenja može se razumjeti da je trgovina zatvorena s namjerom da se preuredi, a može se reći da je preuređenje uzrok tomu što je trgovina zatvorena. U takvim je slučajevima bolje upotrijebiti uzročni prijedlog zbog jer uzrok ne uključuje nužno i namjeru, dok namjera uvijek uključuje i uzrok.

Koji i kojeg dva su oblika akuzativa zamjenice koja se vrlo često nepravilno koriste.

Kojeg je akuzativni oblik zamjenice, koristi se za živa bića.

To je čovjek kojeg sam voljela.

Koji je akuzativni oblik jednak nominativu, a koristi se za neživa bića.

Ugovor koji smo potpisali jamči nam bolje uvjete rada.   

Konstrukcija kako … tako i iznimno se često može pročitati i čuti, a pritom se najčešće upotrebljava u pogrešnom značenju. Promotrimo rečenicu: Navijači su navijali kako na južnoj tako i na sjevernoj tribini.

Značenje navedene rečenice ne izražava, kako se to često misli, sveobuhvatnost navijača (dakle, i navijače na južnoj i navijače na sjevernoj tribini).

Kako i tako su načinski prilozi pa je značenje naše rečenice sljedeće: Navijači na južnoj tribini i navijači na sjevernoj tribini navijali su na jednak način.

Želi li se izraziti sveobuhvatnost, valja se poslužiti vezničkom konstrukcijom i … i: Navijači su navijali i na južnoj tribini i na sjevernoj tribini. 

Bez da je doslovan prijevod "ohne dass" i "ohne zu" s njemačkog, a njegova hrvatska inačica je a da. Evo nekoliko primjera:

Ušao je, a  da to nitko nije primijetio.
Naplatili su račun, a da nisu isporučili proizvod. 

U hrvatskome se jeziku pripadanje subjektu i objektu označuje povratno-posvojnom zamjenicom svoj.

Primjer: Uzeo sam svoju bilježnicu, Pogledaj u svoju knjigu, Odnijeli smo svoje stvari, Uzmite svoje torbe, a pogrešno je dakle: *Uzeo sam moju bilježnicu, *Pogledaj u tvoju knjigu, *Odnijeli smo naše stvari, *Uzmite vaše torbe.

Kada je riječ o pripadanju posjedovatelju označenu 3. licem jednine ili množine, značenje rečenice u kojoj je upotrijebljena posvojna zamjenica (njegov, njezin, njihov) razlikuje se od značenja rečenice u kojoj je upotrijebljena povratno-posvojna zamjenica svoj.

Npr. rečenica: Marko ima njegovu knjigu, znači da Marko ima knjigu koja ne pripada njemu, nego pripada kojoj drugoj muškoj osobi, a rečenica: Marko ima svoju knjigu,  znači da knjiga pripada Marku.

Kada je riječ o izricanju pripadanja 1. licu, osobito jednine, uporaba zamjenice moj umjesto zamjenice svoj dopuštena je u, npr. posvetama: Mojoj dragoj majci.

Čestitate li nekome Novu godinu poželjeli ste sretan samo 1.siječnja, a čestitate li novu godinu poželjeli ste mu sretnu cijelu godinu.

Sjećate li se definicije futura prvog? Išla je nekako ovako: futur prvi tvori se od nenaglašenih oblika nesvršenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i infinitiva glagola koji se spreže: ja ću pjevati, ja ću biti, ti ćeš čitati.

Kad infinitiv na -ti dolazi prije oblika pomoćnoga glagola, ispušta se završno -i: bit ću, pjevat ću, čitat ću.

Stoga, pravilno je: Ja ću pjevati ili Pjevat ću, a nepravilno je Pjevati ću.

Sastavni veznik ni povezuje imenske riječi i negira njihov sadržaj. Primjer: On nema ni kučeta ni mačeta.

Sastavni veznik niti povezuje niječne rečenice, tj. stoji uz glagole. Primjer: Niti me to zanima niti ću se u to miješati.

Oba oblika su dopuštena jer su se ustalila u upotrebi. No, prednost treba dati obliku oba jer je oblik obadva tautologija (ponavljanje istog značenja unutar jedne riječi, odnosno, oba već znači dva, stoga nema potrebe govoriti obadva.

Jeste li nedavno gledali film s Brad Pittom? Eh, niste, nego ste gledali film s Bradom Pittom. Kada dekliniramo muška imena, bilo strana ili hrvatska, dekliniramo ime i prezime.

Primjer: Jučer sam gledala film s Ivom Gregurevićem u glavnoj ulozi.

Ženska prezimena koja završavaju na suglasnik se ne dekliniraju, primjerice: Jučer sam gledala novu predstavu s Juditom Franković u glavnoj ulozi.

Iznimka su ženska prezimena koja završavaju na -a.
Npr. Bio sam na koncertu Tereze Kesovije.

Također se ne sklanjaju neka ženska imena stranog podrijetla.
Npr. Razgovarao sam s Ines. Družio sam se s Karmen.

Preporuča li se dobra knjiga ili se ona preporučuje? Iako bi većina govornika izabrala prvu mogućnost, knjiga se svakako preporučuje. Valja, naime razlikovati svršeni glagol preporučiti od nesvršenog preporučivati. Za lakše pamćenje - pismo se uvijek preporuča, dok dobru knjigu, film ili predstavu preporučujemo.

Iako u hrvatskome jeziku ova dva oblika supostoje, nisu ravnopravni. Prednost svakako ima oblik materinski te je odlika standardnog jezika.

U engleskome jeziku iznimno je česta uporaba pasivnih ustrojstava. Ta se ustrojstva, primjerice od ili od strane u hrvatskim prijevodima često prevode u pasivu i onda kad bi ih trebalo prevesti u aktivu:

Prigovor od strane zaposlenika. > Prigovor zaposlenika.

Istraživanje provedeno od strane vanjskih stručnjaka. > Istraživanje koje su proveli vanjski stručnjaci.