Svako društvo, bez obzira na kulturalne razlike, socio-ekonomski status i stupanj razvoja susreće se s problemom zlostavljanja djece, a društva se međusobno razlikuju prema tome kako se nose s problemom i kako štite djecu.
U zadnjih 20 godina neke od najrazvijenijih zemalja na svijetu razvile su efikasan sustav pružanja pomoći zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim obiteljima.
U Hrvatskoj o problemu zlostavljanja i zanemarivanja počelo se govoriti u široj javnosti tek unazad 5-6 godina što je dovelo do povećanja javne svijesti o tom problemu, te efekta «otvaranja rezervoara» - povečao se broj otkrivanja zlostavljanja, a incidencija zlostavljanja je također u porastu, s obzirom na veliki broj rizičnih faktora koji utječu na pojavu obiteljskog nasilja, prisutnih u našem društvu.
Postoje različiti oblici zlostavljanja i zanemarivanja djece:
- fizičko zlostavljanje
- emocionalno zlostavljanje
- seksualno zlostavljanje
- zanemarivanje
Fizičko zlostavljanje
Odnosi se na namjerno nanošenje ozljeda djetetu fizičkim putem od strane roditelja ili odraslih osoba, ali i na nesprečavanje istog. Ovo uključuje udaranje, šamaranje, nanošenje opeklina, bacanje na pod ili niz stepenice, vezanje uz radijator ili ormar, uskraćivanje hrane, zatvaranje na tavan ili u podrum, davanje otrovnih sredstava, alkohola ili neodgovarajućih lijekova, pokušaje utapanja ili davljenja djeteta, tresenje djeteta.
Emocionalno zlostavljanje
Emocionalno zlostavljanje odnosi se na slučajeve kada roditelji trajno propuštaju iskazivanje ljubavi i pažnje svojoj djeci. (Ono se iskazuje kroz prijetnje, izrugivanja, viku, ponižavanje od strane odraslih, kao i kroz neprihvaćanje djetetovih potreba za ljubavlju i brigom važnom za djetetov normalan psihički razvoj). Vrlo čest oblik emocionalnog zlostavljanja predstavlja manipulacija dječjim osjećajima od strane odraslih osoba sa svrhom rješavanja nekih vlastitih problema (npr. u slučajvima rastave braka) kao i svjedočenje nasilju u obitelji, iako samo dijete nije izravno žrtva tog nasilja. Ove situacije uzrokuju gubitak samopozdanja i samopoštovanja kod djeteta, ono postaje povučeno i nervozno.
Seksualno zlostavljanje
Odnosi se na slučajeve u kojima odrasla osoba prisiljava dijete da sudjeluje u nekoj seksualnoj aktivnosti, koristeći pri tome dijete kako bi zadovoljila svoje vlastite želje. To može uključivati milovanje, masturbaciju, oralni, vaginalni ili analni odnos ili izlaganje djece pornografskim videosnimkama, knjigama, časopisima i drugom materijalu.
Seksualno zlostavljanje može imati vrlo štetne i dugoročne posljedice. To nije problem koji će proći s odrastanjem. Djeca koja su seksualno zlostavljana mogu odrasti u problematične odrasle osobe koje često imaju nisko samopoštovanje, osjećaj krivnje i srama. Također, istraživanja su pokazala da seksualno zlostavljana djeca mogu i sama postati zlostavljači kada odrastu ili mogu birati veze u kojima dolazi do nasilja ili zlostavljanja.
Zanemarivanje
Zanemarivanje može imati štetne posljedice za razvoj djeteta kao i zlostavljanje. Ono predstavlja nezadovoljavanje djetetovih osnovnih potreba poput odgovarajuće hrane, odjeće, uvjeta stanovanja, medicinske skrbi i školovanja, a roditelj ili skrbnik ima mogućnosti za njihovo zadovoljenje. Također, zanemarivanje predstavlja i ostavljanje same kod kuće djece koja su premlada da se brinu o sebi, prepuštanje djece neadekvatnom nadzoru, nepažnja prema emocionalnim potrebama djeteta, dijete nitko ne sluša i ne obazire se na njegove potrebe i želje.
Svaki građanin RH koji ima saznanja za takvo ponašanje prema djetetu dužan je obavijestiti o kršenju djetetovih prava nadležni centar za socijalnu skrb ili policijsku upravu.
Savjete o pružanju efikasne i sistematične pomoći zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim obiteljima možete pročitati na stranicama:
Hrabrog telefona te Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba
Važno je da stručnjaci obrate pozornost ne samo na pitanja vezana uz zlostavljano dijete već i na ona koja se tiču njegove obitelji i zlostavljača.
Trebaju biti upoznati s funkcioniranjem institucija, službi i pravnih ustanova te sa zakonima o zlostavljanju djece. Stručnjaci su često suočeni s raznim napetostima vezanim uz zakone o prijavljivanju, terapijske ciljeve i stručne etičke norme, kao što je povjerljivost. Preporučljivo je za sve stručnjake da se uvijek posavjetuju s educiranim kolegama kako bi otkrili koje su njihove odgovornosti u specifičnoj situaciji.
Zanemarivanje je najčešći oblik zlostavljanja djece. Javlja se kad nije primjereno zadovoljena neka od djetetovih osnovnih životnih potreba, a može izazvati oštećenje zdravlja.
Znakovi i posljedice seksualnog zlostavljanja- Rano prepoznavanje iprimjerenaintervencija mogu ublažiti posljedice seksualnog zlostavljanja i osiguratioporavak djeteta.
Zablude i činjenice. Kako bismo djetetu pružili što kvalitetniju zaštitu, potrebno je razlikovatizablude od činjenica o seksualnom zlostavljanju i seksualnim zlostavljačima.
Obiteljska podrška seksualno zlostavljanom djetetu. Jednom kad se zlostavljanje otkrije i zaustavi, neka djeca se vraćaju uobičajenim reakcijama i ponašanjima. Podrška i zaštita bliskih osoba, osobito obitelji, izuzetno je važna u normalizaciji reakcija djece.
Tretman seksualno zlostavljanog djeteta. Nakon što se u obitelji dogodi seksualno zlostavljanje, svi njezini članovi suočavaju se s mnogo različitih, intenzivnih osjećaja i pitanja. Često je prvo pitanje koje si roditelji postavljaju: kakve će biti posljedice, odnosno hoće li moje dijete moći nastaviti "normalno" živjeti?
Neke su nesuglasice među roditeljima neizbježne i same po sebi zdrave za vezu između partnera jer potiču na pozitivne promjene u međusobnim odnosima. Ali sukobi mogu uključivati fizičko i/ili seksualno nasilje što je oblik zlostavljanja.
Djeca se vrlo često nađu u ulozi 'svjedoka' roditeljskog sukoba, zbog čega su vrlo bitni načini na koje se rješavaju sukobi.
Djetetov osjećaj sigurnosti usko je vezan za to kako se roditelji odnose jedan prema drugome.
Jedna od najvažnijih lekcija koju roditelji mogu dati svome djetetu jest da svojim primjerom pokažu nenasilno rješavanje konflikata kojima dijete bude svjedočilo. Na taj način roditeljski sukobi ostavljaju manje posljedice na dijete, a uče dijete kako se snalaziti u rješavanju sukoba na konstruktivan način. Više...
Djeca su često „svjedoci“ sukoba među roditeljima. Stoga su načini rješavanja sukoba tim više bitni. Kada su sukobi u obitelji česti, uključuju fizičko i/ili seksualno nasilje među roditeljima, govorimo o svjedočenju nasilju u obitelji – obliku zlostavljanja djece.
Kako bi sukobi među roditeljima imali maksimalno pozitivne posljedice po dijete, koliko mogu imati, odnosno, kako bi dijete naučilo nenasilno rješavati sukobe, doći do rješenja sukoba koje zadovoljava obje ili više strana, važno je da su roditelji „dobar primjer“.
Iz kvalitetnih sukoba proizlaze uspješna suočavanja s problemima,jedna je od najvažnijih životnih lekcija koju roditelji mogu dati svom djetetu.Više..
